Nada Umire Posljednja

Nada Umire Poslijedna

Nada Umire Posljedjna

Kada malo razmislim o stvarima kojim se trenutno nadam, lista postaje prilično dugačka. Naprimjer, nadam se da ću položiti sve ispite u roku i uskoro diplomirati; nadam se da ću se sa diplomom u ruci zaposliti i biti zadovoljna onim što radim; nadam se da će se opšte stanje u državi popraviti i da ćemo imati bolje sutra; nadam se da ću ovu jesen uspjeti priuštiti sebi cipele koje su mi se svidjele prošle sedmice; nadam se da neće izbiti nuklearni rat. Danas se osjećam malo loše, ali nadam se da ću se sutra osjećati bolje i tako dalje, u nedogled.

Riječnici definišu nadu kao čežnju popraćenu iščekivanjem ili vjerom u ispunjenje (Merriam – Webster’s Dictionary). Nada je više emocionalna i manje intelektualna od optimizma i u suprotnosti je sa očajem. 1 Ako ste, bar kao lektiru, čitali čuveni „Hvalospjev Ljubavi“, sjetit ćete se da Biblija govori o tome da nam na kraju preostaju samo tri stvari: vjera, nada i ljubav. Svaka baka sa sela će vam reći da nada umire posljednja i da je u nadi spas. A gdje je nada? Čitajte do kraja!

Svi vi koji čitate ovaj članak nečemu se nadate. Iskreno se nadam da je tako, jer o onima koji su izgubili svaku nadu obično čitamo u crnoj hronici. Osjećaj beznađa i bespomoćnosti ne bira starosne grupe ili društvene slojeve i proteže se kroz sva historjiska razdoblja i sve zemlje svijeta. Na stranici o prevenciji samoubistava na internetu nalazi se oproštajno pismo djevojke koju je zaručnik ostavio. Prije nego što je progutala šaku tableta, u očaju je između ostalog zapisala:
„Potpuno sam sama, nikome nije stalo hoću li živjeti ili umrijeti. Sve đto uvijek radim je da drugima stvaram probleme. Kako da ga vratim. Idiot ne zna koliko znači meni i za moj život. Bez njega nemam život. (…) Pokušavam gledati TV ali nemam pojma šta gledam. Pokušavam zaspati ali jednostavno ne mogu. Tako sam umorna od bola i usamljenosti…“ 2

Onima koji nemaju nade čini se kao da su u bezizlaznoj situaciji.

„Nada je kao ljubav, neophodna kvaliteta za život. Mnogi ljudi, kada je izgube, proklinju dan kada su se rodili. Moderno društvo nam svojom sjajnom propagandom obećava nadu u veoma privlačnom pakovanju. Ali kad se karte spuste na stol shvatimo da nam je prodana šarena laža.

Otkrili smo kako poslati čovjeka na Mjesec, lansirati letjelicu do Saturna i dalje, magistrilali smo brzu globalnu komunikaciju preko satelita i interneta, podijelili smo atom, napravili kompjutere koji rješavaju probleme u sekundama i napravili nevjerovatne pomake u medicini. Pa ipak, još uvijek nismo savladali vještinu slaganja sa drugima ili otkrili kako ispuniti potrebe ljudskog srca. Možda je to zbog toga što potrebe srca želimi zadovoljiti materijalnim stvarima kad su one zapravo nematerijalne. Naše srce treba ljubav, liji su glavni sastojci radost, mir, supsjećanje i naravno nada. Ipak, ljudi smo bez nade. Tražimo trenutna rješenja umjesto da strpljivo čekamo da se svijet pred nama raspetlja. Ako ne dobijemo trenutno zadovoljstvo, mijenjamo ga novcem, materijalnim stvarima, nezdravim mežuljudskim odnosima, alkoholom, drogom itd. Ali što se više punimo smećem, sve smo više beznadni. Brze zakrpe zapravo ništa ne popravljaju. Poslanica Rimljanima 8, 24-25 (Novi Zavjet op.prev.) sumira rečeno: A nada koja se vidi (nada u ono što već imamo op.a.a) nije nada, jer kako se onda iko može nadati onome što vidi? Ali ako se nadamo onome što ne vidimo, postojano ga čekamo.“

Iščekivanje onoga što ne vidimo nije lak koncept. Možda se želite zaljubiti, ali još uvijek niste nikoga našli. Možda ste vi ili neko od vaših bližnjih bolesni i želite ozdraviti, možda ste izgubili posao i tražite finansijsku sigurnost. Stavr je u tome da želimo i čeznemo za važnim stvarima. Kako nastaviti dalje bez odvažnosti da ustrajemo? Nada dam daje dozu snake i hrabrosti koje nam pomažu da se borimo u teškim vremenima ili obeshrabrujućim trenutcima, danima, sedmicama, čak i godinama.

Odakle crpiti snagu i hrabrost? Gdje pronaći tu spasonosnu injekciju nade? Najbolje tamo gdje je ona najjača, najdjelotvornija i gdje je ima u izobilju.

Ako svu svoju nadu vidim u novim cipelama, uspjehu na faksu, kvalitetnoj vezi sa suprotnim spolom ili boljem stanju u državi, velike su šanse da ću se razočarati. Do sada sam se već mnogo puta razočarala. Jeste li se ikada u životu osjećali bar malo poput djevojke sa početka ovog članka? Ja mogu reći da jesam. Da li zbog gubitka drage osobe, izgubljene godine na faksu ili jednostavno nedostatka smisla? Nije važno.

Kao što sam već spomenula, osjećaj beznađa pogađa ljude nezavisno o vremenu i prostoru. Materijalne prilike se mijenjaju, ali čežnje ljudskog srca su uvijek iste i samo je jedna stvar, tj. osoba koja ih može ispuniti, Još davno je stari prorok Izaija, koji je živio oko 700 godine prije Krista, primjetio opšte nezadovoljstvo u društvu i depresiju koja je zahvatala čak i mlade, te otkrio kako je jedino pravo rješenje Bog. „Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Ali onima koji se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu ko orlovima, trče i ne posustaju, hode i ne more se.“ (Knjiga proroka Izaije 40, 30-31)

Stvari u kojima obično nalazimo nadu materijalne su i prolaze, ali postoji nevidljivi Bog koji je neprolazan i koji je sveznajući. Bog nam možda ne obećaje finansijku ili fizičku sigurnost ili možda ispunjenje svakog našeg sna, ali on je osoban Bog koji nas sve potpuno poznaje i voli, a onima koji ga traže i slijede daje obećanja vrijedna nadanja. Svi oni koji povjeruju u Isusa Krista on obećava ne samo ispunjen život, nego i vječni život, a to znači da su naša budućnost i naša nada sigurne u njemu.

„Vjera je garancija za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.“ (Hebrejima 11,1)

Leave a Reply